odlaziš
odlaziš
kažeš zauvijek
uzimaš čak i onaj stari kaput
koji je u ormaru visio
iz čiste sentimentalnosti
i rukavice izmedju ostalog
koje si nosila one hladne zime
kad su ti samo oči bile tople
ljubavi
ova godina mora da je loše počela
ima u tome nešto
što nećemo nikad razumijeti
ima tako nekih tuga
koje ne osjetiš
i koje te zateknu pri budjenju
i sad ti odlaziš
nervozno pališ cigaretu
okreni se još jednom
i pogledaj me u oči
pogledaj u budučnost
koja gori negdje daleko
i reci
pošteno od srca
znaš i sama da takvih ljubavi
nema na svijetu
i sad kad ideš
izadji tiho na prstima
predji tih par koraka
iz sadašnjosti
zaustavi vjetar
poneku sitnicu namjerno zaboravi
da se možeš vratiti
kad prodju godine
i kad srce zbroji sve dobro i loše
odlaziš
čak i to činiš na svoj prefinjen način
u sobi tišina
samo neka pjesma na radiju
do pola izgorela svijeća
vani prve pahulje snijega
kraj kakav sam već čitao u romanima
blesav i nepotreban
ubitačan
kraj koji ostavlja tragove
godina će biti loša
Željko Krznarić
