Čarobni trenuci zaustavljeni u rečima...

19 Jan, 2009

Marija

— Autor tren @ 21:41

 

Sve sam znao

što je bilo oko Marije.

Najtananiji hlad u podne,

njen vrt i šum vratnica.

Znao sam u koji će sat doći

i koja je i kada

na grani zapevala ptica.

 

I kad je ljuta,

po koraku sam poznao.

Kada je tužna

a kad najveselija.

I, srca sve zaljubljenija,

da nekog voli Marija.

 

Sve sam znao

što je bilo oko Marije.

I plakao sam jednom

kada je ona plakala.

I dugo bih posle

stajao na mestu

na kome je ona stajala.

 

Ko zna gde je sada

moja Marija.

 

Ima jedna livada

zelena i potok.

U potoku se možda ogleda.

 

Ko zna gde je Marija.

 

Raskršće seosko.

Noć je. Šumi leska.

Stoji bela od meseca

i zvezda.

 

Marija!

 

Kad bi znala

noć moju bez zvezda,

da li bi bar jednu suzu pustila?

 

Bar jednu suzu, Marija!

 

 

 

Branko V. Radićević   

 


Komentari

  1. Ne sećam se da sam ovu pesmu čitala ranije, a prelepa je. Hvala!

    Autor sanjarenja56 — 20 Jan 2009, 08:54


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me

Powered by blog.rs