Molim te, slušaj
Kada te molim da me slušaš
a ti počneš da deliš savete,
nisi učinila ono što sam te molila.
Kada te molim da me slušaš,
a ti počneš da mi pričaš kako
ne bi trebalo tako da se osećam,
onda mi gaziš osećanja.
Kada te molim da me slušaš
a ti smatraš da moraš nešto da učiniš
kako bi rešila moj problem,
onda si me izneverila,ma koliko to čudno zvučalo.
Ne pričaj, ne radi ništa – samo me slušaj.
Mogu ja da se snadjem,
nisam bespomoćna.
Možda sam obeshrabrena i nesigurna ali ne i bespomoćna.
Kada učiniš za mene nešto
što mogu i moram sama,
doprinosiš mom strahui osećanju nesigurnosti.
Ali kad prihvatiš činjenicuda osećam to što osećam,
ma koliko iracionalno bilo,
onda mogu prestati da te ubedjujem
i početi sa pokušajima da shvatim to iracionalno osećanje.
A kada se to razreši, odgovori su
očiti i savet mi nije potreban.
Iracionalna osećanja dobiju smisao
kada razumemo šta se krije iza njih.
Zato, molim te, slušaj, samo me slušaj.
A ako ti hoćeš da pričaš, sačekaj minut
da na tebe dodje red – ja ću slušati tebe.
Nepoznat autor
