Čarobni trenuci zaustavljeni u rečima...

čarobna večera

— Autor tren @ 23:12

 

 

                          

 

ostavi vrata otvorena

 pozovi sreću na večeru

izbaci nemire kroz prozor

mali veo na ljutnju

 u tortu stavi nadu

 umesto čokolade

za jelo : poljubac ili dva umesto jaja

u salatu nemoj ništa dodati

može malo nežnosti u prahu

po volji milovanje

 duha bez mere

 paprike punjene hrabrošću

flaša vina radosti

nekoliko zrna razuma

 kašičicu slobode

posoli ljubavlju

nije bitna ljubomora

sveće neka gore

ruže na stolu

skuvaj kafu na kraju

dodaj malo magije

ne zaboravi čašicu rakije

 ako ne dođe sreća

 da ona sa tobom večera

oko rane zore, doći ću ja

siguran budi, doći će sreća ili ja

ostavi vrata otvorena!

 

 

                                                                          Zorica Sentić

 


Snijeg

— Autor tren @ 06:35

 

Snijeg se topi, sve se topi,
moja draga.
Naša mladost, naša snaga,
sve se topi.
Sunce popi žrtvu svoju.
Tišina na Mirogoju, sjeto vječnog praga.
Snijeg se topi, sve se topi,
moja draga.

Snijeg će proći, sve će proći,
moja draga.
Naši dani, burne noći,
sve će proći.
Tvoje oči bit će blijede.
Tvoje kose bit će sijede.
Ljepoti ni traga.
Snijeg će proći, sve će proći,
moja draga.


Bol će minut, sve će minut,
moja draga.
Smrt će naše breme skinut.
Kuda će se duša vinut,
tko će znati?
Zemlja će smirenje dati:
mora biti vaga.
Bol će minut, sve će minut,
moja draga.

Snijeg se topi, sve se topi,
moja draga.
Naša mladost, naša snaga,
sve se topi.
Sunce popi žrtvu svoju.
Tišino na Mirogoju,
sjeto vječnog praga.
Snijeg se topi, sve se topi,
moja draga.

 

 

Arsen Dedić

 


Powered by blog.rs