Komadići duše...
Pada u suton i bježi
ta divna sunčana misao
i kome si dao
i kome si pisao
sve to na kraju srce zbroji
ovo su moji
a ovo tvoji komadići duše
kao krijesnice lete i lete
i reci mi da nisi
baš jako odrasla
da živi u tebi jos neko dijete
usne namazane medom
i prvo školsko zvono
pa tako redom
godine neka se pletu
i ako ostanemo sami na svijetu
tako sami
da zvijezde redom gasimo
da osmjehom nekog spasimo
pa ako ti dodjem ranom zorom
i miris jabuka ti stavim na usne
znat ćeš da je smrt neozbiljna
i samo se šali
znat ćeš da nas ima i po tome
koliko smo ljubavi dali
Željko Krznarić
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
