Pjesma mlade djevojke
Iduće dvije godine
napustit ću sve vas koji me ljubite
koji me mrzite
koji ne znate da idem pored vas sasvim sama
kao što je sam bio bog
kad je zidao ovu tijesnu zemlju.
Iduće dvije godine
ja ću se zakloniti suncem
i pustiti svojem nabubrelom tijelu
da otkrije novi smisao
svojih tajnih prolaza.
Iduće dvije godine
dragi
ti ćeš biti sjetni jarbol
a ja oblak bez mjere visine
neprekidno u društvu s jastrebovima
sposobnim da se upropaste.
Iduće divje godine
makar na metli kao zlobna vještica
odozgo ću kvariti vaše igre
kao nedostojne.
Iduće divje godine
ja koja nikad nisam učinila hrabar korak
bit ću sudbonosna munja svima
koji nisu sazreli za pobunu;
neka im potamni razum.
Iduće dvije godine
Možda ću ležati u sjeni starih maslina
i sanjati samu sebe.
Iduće dvije godine
tražit će me koji me ljube i koji me mrze
i koji me zbog svoje žalosti
nisu mogli prepoznati
a ja ću boraviti s onu stranu rijeke
u guštiku
s presjajnim očima
i molit ću se
da nitko ne prijedje rijeku
da bar jednom ne bih morala
donositi odluku.
Iduće dvije godine
(nije li to vječnost
koja krije svoje korake
broj svojih izdaja)
ja ću potražiti sebe
jer je moja ljubav
jer je moja vjernost bila slab ogrtač
svemu što sam ljubila.
Slavko Mihalić
