Čarobni trenuci zaustavljeni u rečima...

ne volim te više da znaš

— Autor tren @ 13:12

                 

 

ne volim te više da znaš

 

ali mi uvijek tako

u vremenu dodješ

da pomislim da si mi sve na svijetu

i ne mogu ni zamisliti

kako ležiš u nekom drugom krevetu

 

a ista si i kad kiša pada

i kad hlače obučeš

i kad suknju skidaš

a ne plačeš nikad

 

jedog ću te dana ubiti zbog svega

jer si tako slatka

bezobrazna i kratka

ako ne računam noge

jer si fina djevojčica

i najhrabrija kurva

jer si mi u oči ušla

bez kucanja i srama

 

ubit ću te prije spavanja

da se probudiš kao dama

da imaš pune sobe ljubavi

 kao zimnicu spremne

 

i ne volim te više da znaš

 

i sve će novine pisati o tome

u restorane više nećeš ući

ludo moja mala

neugledna plava

predivno stvorenje božje i moje

raspitaj se kod prijatelja

šta je još tvoje

a što meni pripada

raspitaj se

jer ne dam ti više ni da misliš

 

ubit ću te što se skitaš svijetom

 

policija će te tražiti

što bludničiš s ljetom na javnom mjestu

pa ćeš opet onda opet k meni

 dovoditi ljude da se čude

što voliš na meni

 

i ne volim te više da znaš

 

ali te tražim jer si tako prosta

 i slatka kao sirup

i jer si tako divlja

kad ti vrat grizem

a baš nikakva nisi kad te zubi bole

 

neću više ni da mislim o tebi

dok si od mene daleko

šta ja znam ljubi li te neko

jer ti je toplo u sobi

bezobraznice mala

igraj se još malo

 dok mi mrak ne padne

u krevet

 

ludo

 

čekam te i sutra

kao uvijek u devet

 

 

Željko Krznarić

 

 

 


Powered by blog.rs