Poslednja ljubav u Carigradu
U njegovoj samoći samovao je još neko. On zaključi da je to za usamljenog čoveka čista sreća.
*
Znaš li ti, Sofronije, šta se najsladje pojede?
Ne znam, mati.
Očeva kuća. Oglodješ lepo dovratke i kvake, prozore i pragove a ispljuneš samo ključ.
*
Hvala mamice. Ali ja nemam namere da se ženim.
A šta ja da radim? Da se razbolimod tvoje mladosti dok ti od nje prezdraviš? Tebi ne treba kuća, tebi ne treba žena. Ali tvoje žena treba meni, a kuća tvojim sestrama. Jovana nema miraz. A ja imam tebe u rukama ko ludu u kartama i oženiću te ma se suzama umivala!
*
Sofronije je jahao na severozapad i osećao da ima posetu. Neka mala glad zavijala mu je pod srcem kao neutoljena želja, ili je to bio neki slabašni bol što je cvileo u njemu kao glad.
*
Umesto da joj nešto kaže, onog prvog dana, opalio joj je šamar, jer reč se može prečuti ali šamar ne. I tako su se sporazumeli odmah napočetku, bez suvišne priče.
*
Želeo je da se sve što je u vezi s njim promeni još više. Nije imao nikakve razloge da voli svoju prošlost ali se nadao svojoj budućnosti i voleo ju je iako ga je vodila ka smrti. Gonila ga je i morila žudnja i nada da će se možda desiti čudo, da će se promeniti raspored planeta nad njegovom glavom, da će vreme koje udara kao drug srce u njegovom džepu prestati da odbija sate njemu na štetu, da će se Vodolija i Škorpija unajmiti u neku drugu službu i da pustinjak tad neće moći da iščita u skoku divokoze koji je sat na časovniku poručnika Sofronija Opujića.
*
Ako ideš u pravcu u kojem tvoj strah raste, na pravom si putu. I neka ti Bog bude u pomoći.
*
Tako poče jedna velika ljubav. A od velikih ljubavi se brzo stari. Od velikih ljubavi se brže stari nego od drugog, teškog i nesrećnog života.
*
Bili su srećni usred opšte nesreće, bili su uspešni usred opšteg poraza i to im nikad neće biti oprošteno.
*
Znaš, svi mi imamo s Bogom jedan ugovor. Polovina svega što imamo ili činimo, polovina vremena, snage ili lepote, naših poslova i putovanja ostaje nama na raspolaganju a druga polovina ide Bogu. Tako je i s ljubavlju. Pola naše ljubavi ostaje nama a druga polovina ide Bogu na istinu i ostaje tamo na lepšem mestu i traje zauvek, ma šta se s našom polovinom naše ljubavi ovde desilo. Misli o tome kao o lepoj i čudesnoj stvari.
Milorad Pavić
