Ponoćni trolejbus
Kad me nesreća spopadne i smlavi,
kad očaj nadre tajni,
utrčim, sednem u trolejbus plavi,
poslednji,
slučajni.
Ponoćna trola juri po ulici,
po bulevarima kruži, traži dom,
okuplja one što trpe u tmici
brodolom,
brodolom.
Otvori vrata kao i do sada!
Meni će, znam to, u mreškavu ponoć,
tvoji putnici, mornarska posada -
priteći
u pomoć.
Ne jednom sa njima spasih se nesreće,
uz tudje rame i noćnu putanju...
Kako je mnogo dobrote svetleće
u ćutanju,
ćutanju.
Ponoćna trola po Moskvi se vuče,
Moskva je reka koja gubi pravac.
I bol, što čelom kao kukac tuče,
stišava se,
stišava.
1957 Bulat Okudžava
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
